Članove ne volimo previše – u srpskom ih nemamo, pa nam nije baš prirodno (ili jednostavno) da ih upotrebljavamo. S druge strane, član je veoma koristna stvar, zato što nam pomaže da bolje razumemo o čemu se govori. Član nam pomaže čak i kad ga nema, zato što njegovo odsustvo rečenicama daje sasvim drugačiji smisao:
I love books. (volim sve knjige)
I love the books I got for my birthday. (volim one koje sam dobio na poklon, ne sve)
Zašto kažemo da je član ‘a’ neodređen, a ‘the’ određen?
Devojčica je rekla: ‘a book‘, zato što još uvek nije određeno koju želi. Znamo da želi da kupi neku knjigu. Pas traži tačno određenu knjigu ‘the book‘- ne bilo koju.
Član ‘a’ nam služi da nešto imenujemo, ili opišemo:
This is a pen.
I have a brother.
My mother is a doctor.
I’m reading a book.
She is a nice person.
I work as a teacher.
What an interesting idea!
I want to buy a new car.
Član ‘a’ se zove neodređen i zato što ono što pominjemo nije poznato, ili kada nije određeno:
There is a man in front of the house. (neki čovek, nepoznat mi je)
A dog is an animal. (bilo koji pas, ne neki naročiti)
Can I borrow a pen? (potrebna mi je olovka da nešto napišem – bilo koja)
Let’s go to a restaurant this evening. (nemam neki određeni restoran)
Član ‘a’ takođe pokazuje da je u pitanju ‘jedno’ i zato se nikada ne koristi u množini:
Would you like a biscuit? (a ne: Would you like a biscuits?)
I’d like a cup of coffee, please. (one cup)
I had a sandwich for breakfast. (pojela sam 1 sendvič, ne dva ili tri)
Nepoznate i poznate stvari? (Prvo i drugo pominjanje)
Kada nešto pomenemo po drugi put – onda to nešto više nije nepoznato i neodređeno. Uporedi:
There is a man in front of my house. The man is wearing a long black coat. The coat looks new.
I have a new bicycle. The bicycle is really great. I love it!
Kada pišemo ‘an’?
‘An’ pišemo kada reč počinje samoglasnikom.
Uporedi:
This is a very big elephant. / This is an elephant.
This is a car. / This is an orange car.
A green umbrella is on the table. / An umbrella is on the table.
It’s a yellow apple, / It’s an apple.
I’d like a big orange, please. / I’d like an orange, please.
Pročitaj kada ne pišemo ‘an’ iako reč počinje samoglasnikom!
Ukoliko ti nije sasvim jasno zašto koristimo ‘an’, pokušaj da izgovoriš: It’s a apple!
grammar
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo.
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo.
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo.
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo.
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo.
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo.
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo.
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo.
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo.
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo.
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo.
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo.